Prije 50 tisuća godina taj tropski raj na zemlji naselili su snažni, mišićavi i kuštravi prastanovnici Melanezije. Ti rani Papuanci živjeli su isključivo od lova, ribolova i sakupljanja raznih plodova. Iako su bili izrazito primitivni te nisu poznavali keramiku, metal, kotač ni pismo, smatra se da su jedni od prvih poljoprivrednika na svijetu! Sadili su slatki krumpir (i dandanas glavna namirnica u njihovoj prehrani), taro, zelje, kukuruz i uzgajali svinje.
Živjeli su strogo teritorijalno u raštrkanim selima u okruglim ili ovalnim kolibama izgrađenima od slame i drva. Stalno su ratovali sa susjednim plemenima, a pojedini su bili i lovci na glave te prakticirali ritualni kanibalizam. Zbog teško pristupačnog terena, daleko udaljenih sela te stalnih ratova između neprijateljskih plemena danas na čitavom otoku ima oko 11 milijuna ljudi raspoređenih u više od tisuću različitih plemenskih skupina i jednako toliko različitih jezika, što Novu Gvineju čini najraznovrsnijim jezičnim područjem na svijetu (u Papui Novoj Gvineji ih je čak 867)!
Okružena planinskim lancem koji doseže nevjerojatnih 4500 metara, plodna dolina Baliem dom je brojnih plemena, od kojih su najpoznatiji i danas najpristupačniji Dani, Yali i Lani. U središtu doline nalazi se jedino veće naselje, Wamena, koje je zračnim putem povezano s glavnim gradom Papue Jayapurom. Sve što stigne do Wamene (od hladnjaka do turista) mora stići tim zračnim putem.
Dolinu Baliem prvi je ugledao i otkrio 1938. godine Richard Archbold, američki prirodoslovac, zoolog i filantrop. Bogati znanstvenik financirao je brojne ekspedicije u Novu Gvineju, na kojima je u svrhu znanosti prikupio brojne biljne i životinjske vrste. Ljudi ga nisu zanimali. Sletio je u dolinu, pokupio uzorke i odletio. Tako sve do prije 50-ak godina, kada je došla prva ekspedicija, stanovnici doline nisu još poznavali bijelog čovjeka. Vodili su plemenske ratove i priređivali svečane ceremonije. Danas, pod utjecajem globalizacije, djelovanja misionara i turizma u Wameni žive mnogi pripadnici navedenih plemena. Posjeduju mobitele, televizore, žive u ciglenim kućama te ne vjeruju više u plemenske mitove ili šumske duhove, već u Isusa Krista. A i sušenu tikvicu zamijenili su ''Kelvin Klajn'' gaćama. Jedino i dalje svi hodaju bosi. Bio grad ili džungla u pitanju.
Zbog svega je u dolini Baliem gotovo nemoguće naići na nimalo ''necivilizirane'' ljude koji žive, kako to vole turističke agencije dočarati potencijalnim gostima, ''kao u kameno doba''.
Ja sam se uputila u selo Jiwika, koje se nalazi na sjeveru doline. Tamo sam provela nezaboravnih pet dana s pripadnicima plemena Dani, apsolutno najpozitivnijim, najsmješnijim, najplemenitijim i najskromnijim ljudima koje sam u životu upoznala. Hvala ti, Bože ili šumski duše, na tom nestvarnom i predivnom iskustvu!
Dani žive skromnim, seoskim životom, isključivo od poljoprivrede i kojeg zalutalog turista kao što sam ja. Život im se temelji na sadnji krumpira (poznaju ih čak više od 70 vrsta) i uzgoju svinja.
Nekada neustrašivi ratnici danas su miroljubivi i društveni ljudi. Ratovanje je prije bilo dio njihove kulture i svakodnevnog života. Ratovalo se uglavnom zbog krađe svinja ili žena. Nešto slično kao što naši Zagorci ratuju sa susjedima zbog međe. Nakon rata, koji je više bio ceremonijalan nego osvetnički, pobjednici bi slavili pobjedu plesom i pjesmom ,dok su protivnici oplakivali žrtvu i jadikovali, a žene sjekle prste. Da, to je još jedan od bizarnih običaja plemena Dani. Ako netko umre u selu, svaka od ženskih srodnika mora odrezati jedan dio prsta kao oblik žalovanja za preminulim. Prste je kamenom sjekirom obično rezao uži član obitelji.
Izvor: https://punkufer.dnevnik.hr/clanak/petra-medju-ljudozderima-hvala-ti-boze-ili-sumski-duse-da-tom-nestvarnom-i-predivnom-iskustvu---438752.html